Bosna se brani loptom
Kulturni konsenzus su vrijednosti koje dijele članovi jednog društva, te su im te vrijednosti temelj njihove homogenosti, zajedništva i na kraju onog najvažnijeg, opstanka. U te vrijednosti možemo ubrojati razne elemente iz kulturno-historijskog naslijeđa datog društva, poput jezika, religije, nacije, zaslužnih ličnosti, historijskih događaja, himne, zastave itd. Ove vrijednosti su tvrđava koja čuva na okupu članove društva (pleme, državu i sl.) od njegovog raspadanja, te je stoga od ogromne važnosti gajiti ove vrijednosti kod članova društva, prenositi ih na nove generacije, te braniti od napada neprijatelja zajednice, koji žele da ih naruše, obezvrijede i unište. Ukoliko uništimo vrijednosti jednom narodu, ono što ostaje od tog naroda je ljuštura koja nema dušu, a takvo stanje je preduslov da taj narod ostane bez osnovnih prava, što je opet preduslov da na kraju ostane i bez države. Iz ovog uvoda vidimo koliko je kulturni konsenzus, tj. zajedničke vrijednosti, važne za opstanak Bošnjaka na ovim prostorima i države Bosne i Hercegovine.
Svi veliki narodi i nacije posvećuju veliku pažnju zajedničkim vrijednostima, znajući da je to glavni magnet koji održava društvo na okupu i u životu. U Velikoj Britaniji kraljica nema gotovo nikakvu značajnu političku funkciju, ali njena uloga se ogleda baš u tome da je kraljica zajednička vrijednost za većinu Britanaca, koja ih podsjeća na jako Britansko carstvo, historiju, osvajanja itd. Turska je svoje vrijednosti bazirala na islamu, Osmanskom Carstvu, sultanima, ali i liku Kemala Ataturka koji je sinonim za osnivanje moderne Turske. Iako islam ne dozvoljava prikazivanje slika i kipova ljudi u javnom prostoru, u svim javnim institucijama u Turskoj možemo vidjeti Ataturkove slike i statue. Rezultat ovakve državne politike je zajedništvo i patriotska svijest, koja se javlja pri bilo kakvom napadu na državu, te pojačava borbenost kao vid otpora neprijatelju. Poseban vid zajedništva za Turke je zastava koja je simbol pobjede, nezavisne države, slobode, šehida, i ona je ta koja je emotivno sredstvo mobilizacije stanovništva u teškim i vanrednim situacijama, u kojima svaki Turčin „gine“ za svoju državu.
Još uvijek se pitamo zašto Dodik, Čović i njihovi hajduci negiraju sve državne simbole bez izuzetaka? Analogijom zaključujemo i zašto se „izvode radovi“ na trgovima u Kiseljaku i Vitezu, gdje se javno trebao gledati prenos utakmica jedine nam Bosne i Hercegovine. Zamislite kakav bi poraz bio za Čovićevu i Dodikovu secesionističku politiku da se u tim mjestima ili, ne daj Bože, u Banja Luci i Mostaru šire zastave države i pjevaju Halidove i Merlinove pjesme o Bosni.
Sport je jedan od najjačih fenomena u širenju i jačanju kulturnog konsenzusa u jednom društvu. Svjetsko prvenstvo u fudbalu je historijski momenat kada neprijatelje ove države moramo slomiti, i to bez oružja, zastavama, dresovima i pjesmama o slobodi Bosne. Ovo je i poziv i ponuda svim normalnim ljudima, bili oni Hrvati ili Srbi, da žive u ovoj prelijepoj državi, a ako im se ne sviđa, neka idu gdje im je bolje.
E sad na posao u odbranu i izgradnju naše ljepotice Bosne, obucite dresove, zastavama okitite balkone i auta, i u napad! Volim te, Bosno.
autor: Ismet Suljić
