…“Pa, ovaj svijet je škola, a mi smo njeni učenici. Svako od nas nauči nešto. Neki ljudi nauče kako da vole, da budu dobri. Neki, nažalost, kako da ugnjetavaju i budu okrutni. Najbolji su đaci oni koji iz svojih okršaja s teškoćama i okrutnošću steknu velikodušnost i sposobnost saosjećanja. Oni koji odluče da svoju patnju ne nameću drugima. I ono što naučiš nosiš sa sobom u grob.”
“Otkud tolika mržnja prema nama?”
“Mržnja je otrov koji se poslužuje u tri šoljice. Prva je kad ljudi preziru one koje žele – jer ih žele posjedovati. Sve zbog oholosti! Druga je kad ljudi preziru one koje uopće ne razumiju. Sve iz straha! A ima i treća – kad ljudi mrze one koje su povrijedili.”
“Ali zašto?”
“Jer drvo pamti šta sjekira zaboravi.”
“Šta to znači?”
“To znači da ožiljak ne nosi onaj koji je nanio bol, već onaj koji je povrijeđen. Ako hoćeš da znaš ko si, moraš znati priče svojih predaka.”
/NEBOM TEKU RIJEKE”/
adhamaloka.com
/priredila – Sedina Zimić”/
