F A T I M A
12/13.07.1995.
Fatima me zvala, lijepo ime najljepša majka mi dala
Imenom me u paklu na zemlji dozivala, u pomoć pozivala
Dušmane proklinjala, od smrti me krala, za mene bi i život dala
Zalud molila, ja tek rođena pa se nasilu umorila
Sutra su mi oteli, majci suze prolili
Živa sam, ne znaju oni, moja duša među vama plovi i dragog Boga moli
Moli da se zemlja ova ne zaboravi, da se amanet predaka ne ostavi
Da se život nastavi, da se rodna gruda obnovi, da se loza nastavi
Da se dušmanima naum posrami, da se njihov san ne ostvari
Zlikovcima šake otpale u crnu zemlju propale!
Mira ne imali dovijeka proklinjali dan kad su se rodili
Po zemlji gdje mi život zabraniše po zemlji gdje mi majci silne suze proliše, braću surovo pobiše, dječicu poklaše
Očeve u jame utjeraše, krajeve opustošiše
Zemlju krvlju natopiše, kostima napuniše.
Ponižen bio ko to zlo zaboravio, sjeme izgubio ko se tom zlu radovao i na tom zlu svoje gnijezdo svio i svojom moju zemlju zvao kad je poganom stopom na moj mezar stao i nakon svega nije im žao pa da bog da im život stao.
A ti Bosno, prkosno na sve strane istinu zbori nek’ se dušmanski naum kori i u vatri vječno gori
Neka znaju Bosno svi dušmani silni, pokoriti tebe neće dok u srcu din ti kao konac teče
Inat će se u zraku viti, po zemlji ovoj rosom lice miti
Da vas opet ima k’o u gori lista moja savjest bit će čista
Ljiljan na zemlji ovoj vječno će da blista
Da mi opet prijetite stokovima metaka
ne dam vam zemlje predaka.
autor – Dino Alijagić
/priredila – Sedina Z./
