„Nisam nikada pokušavao otići iz Visokog. Ja nisam nikada imao namjeru ni želju preseliti u Sarajevo, Zagreb, Beograd, a bilo je mogućnosti i ponuda i u Sarajevu i u Zagrebu i u Beogradu. Ja nisam mogao, nemam ja te petlje da napustim nešto gdje sam rođen; ja sam ovako golem po izgledu, a vrlo mehak po nekoj duši, srcu, kako se to zove uopšte što je unutar u insanu. Ne bih mogao preboliti ove moje Ševulje. Dakle, ne bih se mogao odlučiti da napustim Visoko bez obzira na ono, što kaže naš narod: ko je na vršaju, njemu će biti i žita… Ja nisam bio na vršaju, nisam bio u Sarajevu, gdje se započinju ideje o filmovima koji će se snimati, ni u Zagrebu, ni u Beogradu, gdje si na očima rediteljima. Trebalo je baš svakom reditelju da se sjeti mene, baš da mu ja trebam za tu i tu ulogu.”
/izvor – Grad Visoko/
