Ni u ocjeni pojedinih ljudskih vrijednosti, te njihova značaja i uloge, filozofi nisu u potpunosti saglasni. Bekon, poput starih grčkih filozofa, ističe znanje, kao najveću ljudsku vrlinu: »Od neznanja dolaze svi negativiteti i poroci, pa i strah od neželjene sudbine. — Komadić mudrosti jest vječna radost. — U knjigama mi komuniciramo s mudracima, kao u aktivnom životu s budalama… Samo onoliko možemo koliko znamo.«
Tako isto Spinoza cijeni saznanje ili spoznaju. — »I sama naša težnja za saznanjem jest jedna vrlina. Otuda samo saznanje znači slobodu i radost, i jedina trajna sreća leži u traženju saznanja i u radosti razumijevanja.«
Kant pak ističe, prije svega, ljudski razum, odnosno ideju razuma — (»praktični um«), koji treba da nas vodi. — »Krajnji cilj historijskog razvića čovječanstva je država uma tj. savršena država mira, reda i pravednosti. Čovječanstvo se stalno približava idealnom stanju vječnog mira među narodima.«
/priredila – Sedina Z./
