DAN ŽALOSTI
Autorica: Semra Bukva
Nestala sam…zauvijek.
Otišla sam onda kada je moj život postao tebi smrt, onda kada je moja slika postala tebi strah i moja umjetnost smrtni progon u patnju.
Danom žalosti proglasit ću jedan utorak u novembru.
Trenutkom smrti proglasit ću čas ustreljenja moga srca strijelom tvoga prezira.
Životom šutnje prozvat ću svoj život od trenutka kada su mi presječene glasne žice, taman kada sam imala nešto za reći, tada su mi zabranjene riječi.
Padat će jedna kiša u novembru.
Potopit će sve ono što je moje, potopit će tvoje sjećanje i uznemirenost.
U noći dok se kiša bude žalila na nesretne umjetnosti, umirat će vukovi. I jedna ranjena vučica.
Nestat će pjesma i odjednom…
Samo ćeš vidjeti grob. Moj grob.
Tamo će pisati krvlju ispisana poruka:
“Konačno sam te pustila. Moj je život bio poklon i žrtva za tvoj mir. Čuvaj ga od sada…”
/priredila – Sedina Zimić/
