POSTIŠ LI ZAISTA?
U mubarek mjesecu ramazanu, nekoliko mladića primijeti starca kako, daleko od očiju javnosti, sjedi i jede. Zaintrigirani prizorom, priđu mu i upitaju:
„Dedo, zar ne postiš?“
Starac se blago osmjehnu i odgovori:
„Postim, ali samo konzumiram hranu i piće.“
Mladići se zgledaju, podsmjehujući se njegovim riječima. „Kako je to moguće?“ upitaše ga.
Starac, smirenim glasom, nastavi:
„Moj post nije samo od hrane i pića. Ja ne lažem, ne ogovaram, ne gledam ružno, ne ismijavam, ne uznemiravam, ne psujem… Ali, zbog bolesti nisam u stanju da se suzdržim od jela i pića.“
Zatim ih pogleda pravo u oči i upita:
„A postite li vi?“
Mladići zanijemiše. Jedan od njih, spuštenog pogleda, tiho promrmlja:
„Mi… samo ne jedemo i ne pijemo.“
/Ahmed Agetović/
