“Zgošćanski pečatni prsten sa motivom ljiljana i zgošćanski stećak(14 tona težak) !!!
…..
Prsten sa motivom ljiljana iz Donje Zgošće korišten je kao pečatnjak ali je ujedno bio i heraldička oznaka. Bijeli ljiljan simbolizira nevinost i čistoću. Osim toga simbol je ljepote i vladarskog dostojanstva. U Svetom pismu simbol je ljepote, bezgriješnosti i odabranosti. U srednjovjekovnom bosanskom kraljevstvu ljiljan je bio simbol vladarske porodice Kotromanića. Nalazio se na njihovom grbu, na vladarskoj kruni, kraljevskom žezlu, novcima i pečatima. Sasvim je jasno da je ljiljan bio najkarakterističnija oznaka i simbol srednjovjekovne Bosne, njenih vladara i vladarske dinastije. Upravo zbog toga zgošćanski prsten se može pripisati vladarskoj dinastiji Kotromanića. U ovom kontekstu on može biti jedan od posljednjih dijelova slagalice i odgovor na pitanje čija je nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja. Poslije arheoloških iskopavanja prsten se jedno vrijeme nalazio u Muzeju grada Zenice. Nakon što je osnovan Muzej Kaknja vratio se blizu mjesta pronalaska. Danas je to jedan od rijetkih predmeta koji se mogu vezati uz Bosansku vladarsku porodicu. Osim prstenja iz kraljevske grobnice otkrivene u Milima kod Visokog, prsten iz Donje Zgošće je vjerni svjedok vladarskog dostojanstva i raskoši kako vladarske dinastije tako i srednjovjekovne bosanske države. Zgošćanski prsten najvjerovatnije je nosio neki od muških pripadnika vladarske dinastije Kotromanića. Za sada se ne može sa sigurnošću reći o kome je tačno riječ. Možda je pripadao Stjepanu II Kotromaniću ili opet nekom drugom istaknutom članu naše najznačajnije srednjovjekovne porodice. Nažalost, rezultati savremenih DNK analiza skeleta uz koji je prsten pronađen nisu objavljeni tako da se prsten još ne može vezati uz tačno određeno ime. Zbog toga nekropola u Donjoj Zgošći kod Kaknja još uvijek će ostati djelomično zaogrnuta velom tajne. Prsten je otkrio jednu tajnu, ali druga će ostati, za sada, neotkrivena.
…
Zgošćanski Stećak
Naljepši od svih – stećak iz Zgošće kod Kaknja
Među svim stećcima jedan, onaj koji se danas čuva u botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, izdvaja se po umjetničkoj vrijednosti i značaju mjesta na kojem je pronađen. Mjesto njegovog prvobitnog nalazišta je Donja Zgošća, naselje u blizini Kaknja, gdje je na lokalitetu Crkvina, tačnije brijegu što se zvao Križ, još pod kraj 19. stoljeća bila nekropola sa 14 stećaka. On je, premda sa vidljivim tragovima nasilnog ljudskog rada, premješten u Sarajevo, dok su svi drugi bezobzirno uništeni i ugrađeni u temelje kuća.
Nazvan po istoimenom naselju, Zgošćanski stećak je, bez sumnje, najimpresivniji nadgrobni spomenik bosanskog srednjeg vijeka. To je veliki, na postolju podignuti sljemenjak, klesan vrlo vještom majstorskom rukom iz mehkog kamena mulika. Kako je u narodu vladalo vjerovanje da se u njemu krije zlato ili kakva druga vrijednost, prepolovljen je i značajno oštećen, pa je to otežalo tumačenje natpisa i simbola klesanih u njemu. Čeona strana bogatog likovnog sadržaja prikazuje utvrđeni grad, njegov glavni ulaz i dvije kule sa obje strane, a na kugli koja je počivala na šindrom prekrivenom krovu nalazi se grb kojeg je zbog oštećenja teško ili gotovo nemoguće rekonstruirati. Jasnim se, međutim, pred glavnim ulazom vide tri ljudske figure, ona srednja u sjedećem i dvije u stojećem položaju, a na prozoru jedne kule, jedva primijetno, nazire se ženski lik. Prikaze, koji neodoljivo podsjećaju na priču ili događaj iz stvarnog života, krasi vertikalno povijena peterolisna loza.”
/izvor – Islam Hurem/
/priredila – Sedina Z./
