GOSPOĐICA ZIMIĆ
(Oda čuvarici moje umjetnosti)
Autorica: Semra Bukva
Vjetrovi tuge i bola
Nose i odnose sjećanja zamagljenih godina
Više se i ne razaznaju
Vjetar odnosi sve…
I oteto i prokleto i prodato i dano
Ali neće i sačuvano.
Trenutak sasvim nadasve posebnih misli
Sačuvanih u fotografije.
Gospođica Zimić…
Kakva nježna čuvarica skoro nikad prihvaćenih
i teško razumljivih jecaja moje umjetnosti!
Kakva nježna osoba u grubom vremenu stoljeća dvadeset i prvog!
Htjela sam reći umjetnost jenjava
u teškim vremenima nebitnih, a bitnih stvari.
Htjela sam to reći…ali
Objektiv njenog oka i fotoaparata
Promijenio je mijenje moje
Da ipak nešto ipak mnogo
U tužnim decenijama što ga loši stvore
U gruboj stvarnosti što ga konci pakla kroje
Čuvarica pjesme moje, gospođica Zimić – to je!
Zaštitnica umjetnosti današnjeg vremena
I Kaliopa i Erato i Melponena
U pjesmama jedina vrijedna spomena!
