VODENICA /MLIN
Autor: Mensur Ćatić
skriven u mraku
sinoć sam dugo gledao
kako mi djeca kradu voće
sretan što sve stvari oko mene
napokon imaju neki smisao
koji me ničim ne dotiče
moja zabluda je bila divna
moju divljinu ostaju čuvati
u svojim očima vukovi
i pišem ovo bezbojnom
krvlju od trešnjeva lišća
na prozoru koji ona zaklanja
od svakog pogleda
godinama sam je htio posjeći
jer mi je zaklanjala sunce
i bolovala svojim
teškim voćnim bolestima
podsjećala me na tebe
i nanosila mi bol
godinama sam pokušavao
pročitati na ovome istom
staklu nečitko ispisan razlog
zbog kojeg sam sjekiru uvijek
ispuštao pred njom
i premda još uvijek blijede
,,neprekidne strijele iz tvojih očiju
čine da je moj bol vječito svjež”
nema više nijednog stiha
koji mi nešto znači
tu gdje je do jutros bila trešnja
kao moje srce
i mala galaktička vodenica
na dubokoj rijeci tvoje iščezle nježnosti
/priredila – Sedina Zimić/
