Jo je u potkrovlju marljivo radila, jer su listopadski dani postajali hladniji, a poslijepodneva kraća. Po dva-tri sata sunce bi se toplo ugnijezdilo u visoki prozor i obasjalo Jo koja je sjedila na staroj sofi i žurno pisala, među papirima raširenima na kovčegu, dok je Scrabble, štakor-miljenik, šetao gredama u pratnji najstarijega sina, vrloga mladića gordih brkova. Zaokupljena poslom, Jo je pisala i pisala dok nije ispunila i posljednju stranicu, a tada se kitnjasto potpisala, bacila pero i uzviknula: “Evo, dala sam sve od sebe! Ako im ovo ne bude dobro, pričekat ću dok ne budem bolje pisala.”
/“Male žene”/
/priredila – Sedina Z./
