SMAJIL DURMIŠEVIĆ I HAIKU-POEZIJA
lipa u cvatu,
klošar na klupi fućka
čoporu pasa
sanjam, da ružu
kao dječak kradem – i
na rever mećem
zeko li zeko,
skako ne skako – kengur
ne možeš biti!
spasih mu život,
a on, samo mi reče –
hvala doktore
mirisne lipe,
i slapovi mladosti –
na staroj klupi
ruke su moje
a dirke tvoje – skladam
odu radosti
jutro u Pešti
kiša, za stolom troje –
ja, ti i lala
stranac se čudi –
ruže u Bosni mahom
imaju bodlje!
jedne večeri,
uzeh izgubljen novčić –
sada sam bogat!
usamljen mačak,
kuća i taze mezar –
priča iz Žepe!
sportska arena,
balet za radni narod –
labud na ražnju!
displej je crven,
a mama je IN – puši
i čedo nosi!
moderni čovjek:
piće, hrana i provod –
i dom za starce!
uz samo groblje,
ispred usnule kuće –
skupi mercedes
stazom do plaže
miris borove šume –
i truhlog smeća
Božić u Bosni,
mišljah, da čujem govor
bosanskog stećka
bosanska zima,
ledena kiša sipi –
padaju ljudi
Dr.sc. Smajil Durmišević rođen je 1956. godine u Vrataru, Žepa, općina Rogatica. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 1982. godine. Specijalista za školsku medicinu i Higijensko-zdravstvenu ekologiju. Dodijeljen mu je naziv primarijus. Magistrirao je 2001. a doktorirao 2006. godine. Bio je profesor na Zdravstvenom i Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici, te načelnik Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo u Zenici od 1997. godine.
Smajil Durmišević najpoznatiji bosanskohercegovački pisac haiku-poezije, a bio je prepoznatljiv i u evropskim i svjetskim književnim krugovima. Haiku poezija je tradicionalna japanska forma i kao takva je unikatna (tri stiha sa rasporedom slogova: 5-7-5). Tematika može biti različita, ali se akcenat stavlja na bilježenje „hvatanje“ trenutka.
Pored svojih redovnih medicinsko-profesorskih obaveza uspio je napraviti opus od pet zbirki knjiga haiku-poezije: Nečujni krici – bosanska krvava bajka, Treptaji, Žepski gorocvijeti, Miris divlje ruže i Treptaji na mjesečini. Da napomenem; zbirka „Treptaji na mjesečini“ prevedena je na engleski, francuski, njemački i rumunjski jezik. Dobio je dvije nagrade za haiku-poeziju u Tokiju, a govorio je da mu je najdraža Plaketa Grada Zenice iz 2015. godine.
Nedavno je u Japanu štampana antologija sa 503 haiku-pjesme, na 39 jezika, a svoje mjesto su našle i tri Durmiševićeve pjesme na bosanskom, engleskom i japanskom jeziku. Umro 04.6.2020. godine u Zenici ostavivši dio svoje bosanske duše i u dalekom Japanu.
/priredila – Sedina Z./
