Aldin Omeragić odrastao je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave, a trenutke iz života, procesa odrastanja i prihvatanja svoje situacije odlučio je predstaviti kroz knjigu “Dječak iz sjene”. O svojoj knjizi, ali i iskušenjima kroz život govorio je za Klix.ba.
Nakon smrti njegove majke, Aldin je kao petogodišnji dječak sa svojom starijom sestrom ostavljen u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. Za njega, to je bio neshvatljiv trenutak na koji je godinama pokušavao pronaći odgovor i shvatiti ko je zapravo Aldin Omeragić.
“Bilo je teško prihvatiti da sam dijete iz Doma”
“Kroz samo odrastanje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave ja sam nastojao da dobijem i tražim taj odgovor. Istraživao sam sebe. Kroz perspektivu odrastanja u Domu, a ne u biološkoj porodici, bilo je teško prihvatiti tu činjenicu, spoznaju gdje se nalazim, da se trebam adaptirati na grupu djece, na odrastanje u toj instituciji na jedan sistem života koji je potpuno drugačiji od odrastanja djeteta u biološkoj porodici. Za mene je bilo nepojmljivo da ću ja ikada uspjeti sve to prihvatiti. Žudnja za nečim, dok sam bio svjestan da ne mogu tako lako do toga doći je gradila ono što sam ja danas i što sam izgradio godinama unazad”, tvrdi Aldin.
Od potpune izgubljenosti, do pronalaska životnog puta
Svoj proces koji je prošao kroz odrastanje u Domu Bjelave Aldin je opisao kao sistemsku gradnju života. Njegov najveći motiv bio je da u budućnosti osnuje svoju porodicu.
“Mene je najviše motivisalo to što nisam imao svoju porodicu, pa je moja vodilja kroz život bila ta da nekada i ja osnujem svoju porodicu što sam i ostvario. Do tada sam kroz svoj život mnogo lutao. Kada sam tek došao u Dom Bjelave nisam ni znao gdje sam stigao. Moja knjiga ‘Dječak iz sjene’ je predstavljanje moje priče iz Doma, kroz koju želim naglasiti važnost porodice. Došao sam u ustanovu u kojoj je bilo preko 100 djece koja su podijeljena po grupama. U Domu smo imali naše odgajivače koji su nas usmjeravali, da ne zalutamo kroz život. Kroz knjigu sam želio ukazati na problem današnje omladine koja nema razvijenu svijest o važnosti porodice”, tvrdi on.
“Želio sam živjeti bez etikete da sam samo ‘dijete iz Doma
Aldin pojašnjava da je zahvalan na načinu na koji je odgojen u Domu, na perspektivi u životu koja mu je pomogla da shvati da sve stvari u životu imaju svoje vrijeme.
“Odgoj koji sam ja imao i ljudi koji su me usmjeravali naučili su me životu i samostalnosti. Pod okvirom ove institucije sam proveo oko 20 godina. Težio sam ka tome da budem jedno od djece koje će imati ravnopravnost i podjednakost u ovom društvu, bez etikete da sam samo ‘dijete iz Doma’. Pri upisu u osnovnu školu ja sam bježao od svoje situacije. Nisam želio da niko zna odakle ja dolazim. Dok sam bio mlađi bilo me je stid to priznati, kako će me drugi gledati imao sam predrasude prema sebi”, pojašnjava on.
“Odrastanje u Domu dalo je pravu sliku ovog svijeta”
Kako tvrdi najveći izlaz pri odrastanju pružila mu je košarka i školovanje kroz koje je svojim uspjesima želio dokazati da kao dijete koje je živjelo u instituciji nema razlike u odnosu na djecu koja žive u biološkim porodicama.
“Odrastanje u Domu dalo mi je pravu sliku ovog svijeta. Djeca koja su odrastala u takvim institucijama važe za djecu koja su povodljiva i naivna. Ja sam uvijek težio da budem dio nekog društva, da budem prihvaćen. To je mene dovodilo u razna iskušenja, od odanosti kocki, alkoholu. Tada sam došao u fazu gdje ne znam kako ću dalje. Početkom fakulteta prijateljica koja je imala velik utjecaj u mom životu, Azra koju sam spomenuo u knjizi svojim savjetima pomogla mi je da usmjerim život na pravi način. Ukazala mi je kako da pravilno organizujem svoje vrijeme, pomogla mi je da odgovore na pitanja o svom životu pronađem u vjeri. Konstantno sam se pitao zašto mi je dodijeljen ovakav život, zašto moj otac nije prisutan u mom životu, koja je njegova uloga”, tvrdi Aldin.
Simbolično značenje naziva knjige
Ideja za pisanje knjige pojavila mu se još u srednjoj školi, a sam naziv ima simbolično značenje.
“Naziv moje knjige ‘Dječak iz sjene’ simbolizira na neki način i ulogu mog oca. Ta sjena je on, iza te sjene sam se ja krio i pokušao biti dio te sjene, dio njega. Nikada nisam imao hrabrosti lično pitati oca zašto je to uradio, zašto nas je odlučio napustiti. Tražio sam odgovore kod drugih članova moje porodice, ali svako je govorio drugačije. Moj otac se oženio, osnovao svoju novu porodicu, ali nikad mi nije rekao razloge zašto je mene i sestru ostavio u Domu”, kazao je.
/izvor – klix.ba/
