Bio jednom jedan kentaur koji je, kao i svi drugi kentauri, bio pola čovjek, a pola konj. Jednog popodneva dok je hodao pašnjakom, osjetio je glad. Šta ću pojesti? pomislio je. Hamburger ili svežanj lucerke? Svežanj lucerke ili hamburger?
I kako se nije mogao odlučiti, nije pojeo ništa. Došla je noć i kentaur je htio spavati.
Gdje ću spavati? pomislio je. U štali ili u hotelu? U hotelu ili u štali?
I kako se nije mogao odlučiti, nije spavao. Bez hrane i spavanja kentaur se razbolio.
Koga ću pozvati? – pomislio je. Ljekara ili veterinara? Veterinara ili ljekara?
Tako bolestan, a nije se mogao odlučiti koga će pozvati, kentaur je uginuo.
Ljudi iz sela prišli su i sažalili se.
Moramo ga sahraniti, rekli su. Ali gdje? Na seoskom groblju ili u polju? U polju ili na seoskom groblju?
I kako se nisu mogli odlučiti, pozvali su autorku knjige, koja je, budući da nije mogla odlučivati umjesto njih, oživjela kentaura.
/Jorge Bucay/
/priredila – Sedina Z./
