Ibn Haldun kaže:
“Kada države propadaju, u njima se umnožavaju astrolozi, korisnici socijalne pomoći, licemjeri, propagandisti, analitičari, pripovjedači, glazbenici nepristojnog ponašanja, režimski pjesnici, šarlatani, udarači bubnjeva, ludaci, čitači sudbine iz dlanova, špijuni, hvalitelji i mrzitelji, oni koji sjede po putevima i oni koji iskorištavaju svaku priliku.
Maske padaju, miješaju se stvari koje se ne bi trebale miješati, gubi se poštovanje, a upravljanje postaje loše. Značenja i riječi se miješaju, istina se miješa s lažima, a džihad s ubijanjem.
Kada države propadaju, zavlada strah, ljudi se sklanjaju u zajednice, čudne stvari se dešavaju, glasine se šire, prijatelji postaju neprijatelji, a neprijatelji postaju prijatelji, glas nepravde postaje snažan, a glas istine slabi, izranjaju čudna lica, a poznata lica nestaju, snovi postaju rijetki, a nada umire, razum postaje sve udaljeniji, a lica gube svoje prijatne crte.
Glas mudraca gubi se u buci vaiza a licemjeri se hvale pripadnošću.
Svi postaju u stanju pripravnosti i čekanja, stabilnost se pretvara u migracijske projekte, domovina postaje stanica za putovanja, boravišta u kojima živimo postaju kovčezi, kuće postaju uspomene, a uspomene postaju priče!”
Mukadima
Preuzeto od Esmir Selimović
Podrinjemedia
/priredila – Sedina Zimić/
