Možda niste znali … da je Smajil Durmišević bio najpoznatiji bosanskohercegovački pisac haiku-poezije, a bio je prepoznatljiv i u evropskim i svjetskim književnim krugovima. Haiku poezija je tradicionalna japanska forma i kao takva je unikatna (tri stiha sa rasporedom slogova: 5-7-5). Tematika može biti različita, ali se akcenat stavlja na bilježenje „hvatanje“ trenutka.
„O, Srebrenico,
o kućo ogledala –
bez lika ljudskog!“
„Tamo u Bosni,
k’o ajet Moćnog – jedna
munara stoji.“
„Zeko li zeko,
skako ne skako – kengur
ne možeš biti!“
Pored svojih redovnih medicinsko-profesorskih obaveza uspio je napraviti opus od pet zbirki knjiga haiku-poezije: Nečujni krici – bosanska krvava bajka, Treptaji, Žepski gorocvijeti, Miris divlje ruže i Treptaji na mjesečini. Da napomenem; zbirka „Treptaji na mjesečini“ prevedena je na engleski, francuski, njemački i rumunjski jezik. Dobitnik je 2. nagrade za haiku-poeziju u Tokiju, a govorio je da mu je najdraža Plaketa Grada Zenice iz 2015. godine.
Nedavno je u Japanu štampana antologija sa 503 haiku-pjesme, na 39 jezika, a svoje mjesto su našle i tri Durmiševićeve pjesme na bosanskom, engleskom i japanskom jeziku. Eto, ima bosanske duše i u dalekom Japanu.
Seid Zimić
