Najlakši način da se insan iskauri, sebe i druge pomnoži sa nulom je „ganjanje“ papira. Ponedjeljak ili petak, izjutra ili popodne, gotovo uvijek isti rezultat – dođite sutra, jer vam fali jedan papir. Svako na svakoga ljut. Ali, kakvo bi ovo bilo štivo da nema „ali“.Djevojčica sa svojih četrnaest godina u stopu me prati od ustanove do ustanove, od šaltera do šaltera da pokušamo dokazati da postoji, da je zabilježena slovom i brojem u neku od „velikih državnih knjiga“. Svi putevi vode u Šalter-salu, zgradu Gradske uprave.Prilično bučno, mnogo ljudi sa ovakvom ili onakvom zadaćom. Ima i djece, unervozila se pa trčkaraju tamo-amo. Rafalaju pečati, zvrndaju printeri, pijuču telefoni – što službeni, što u klijenata poredanih u redove, sa distancom i ponekom zaštitnom maskom.S velikom preciznošću, sa puno duše i nataloženog profesionalizma službenica Fata B. ili Beganović F. iščitava moja dokumenta, dokumenta koja nemaju nikakvu vrijednost, jer je neko prije četrnaest godina napravio veliku grešku. – Imat ćemo mali problem, ali sve ćemo završiti, ne brini!Konsultuje se sa kolegama i sa lijeve i desne strane, svi bi da riješe problem, ali se zakon ispriječio, nekakav zakon koji je trajao samo šest mjeseci. Fata se ne predaje, zanemarila i dugi red iza mojih leđa. Zove kolege u Istočnom Sarajevu i traži podatke, zatim „Centar“ u Sarajevu i sve pažljivo bilježi. Stidim se ljudi koji oduljiše u redu zbog mene, ali su šutnjom odobravali proces u koji je uporna Fata unijela i dušu i umijeće. Nevoljno mi vrati dokumenta sa savjetom. – Izvini, uradi kako sam ti napisala i onda dođi ovdje, svi dokumenti ćete čekati. Imaš i broj telefona, provjeri da ne dolaziš napamet, niko nema vremena i novca za bacanje.Zahvalio sam se, klimnuo glavom ljudima iz mog reda i krenuo kući. Osjetio sam da nas je Fata pogledom ispratila do vrata svodeći neke svoje račune. Htjela je, ali nije mogla. Kad sam radoznaloj djevojčici rekao da ne poznajem Fatu, ništa joj nije bilo jasno. Nisam joj ni objašnjavao, možda bih joj pokvario prelijepi doživljaj, a to ne zaslužuju ni ona, ni Fata koja je već na „ti“ sa sljedećim likom iz mog reda. /szž/
