Mi smo svoju sreću pronašli u smeću. Hranimo ribe istresanjem starog hljeba sa visočkih mostova, a kese kitimo po ogradama i pravimo ruglo. Fotografija je sa mosta koji spaja kružni tok kod naplatnih kućica i regionalu Visoko-Kakanj. FB- DR. ZO. Podvanjski most nema kante za otpatke gdje bi kese mogle završiti. Ima zahrđalu ogradu (možda od smrada iz kruga bivšeg Vitex-a).
Varoški most u Prijekom ima PVC ukrase ali nema kante za otpatke. Ima nosače za kantu. Kanta ukradena ili uklonjena? Teško je spriječiti mini divlju deponiju oko mosta.
Kožarski most. Ludilo. Stari hljeb patkama, golubovima i ribama. Ne samo stari hljeb nego i ostaci ručka u vidu gulaša, kalja, graha…
Pješacima težak slalom. Nimet na cesti i trotoaru. Ograjisavanje moguće. Na sve to razni Šumaheri, Hamiltoni jure od bivšeg KTK do Tabačke džamije. Mnogo golubova strada pod točkovima nepažljivih vozača. Kožarski most ima kante za otpatke i kese su rijetkost.
Golubovi su jedina vadiona izvođaču radova na trotoaru KTK mosta. Propale radove može pravdati kljucanjem golubova, a so pojela trotoar. Naša posla.
Sve u svemu jedina utjeha je da kese ne završe u rijeci. Onda bi ih poplavile okačile po granama na obali.
Ekološki smo onesviješteni. Bez sankcionisanja eko incidenata priroda će smisliti novi način osvete mimo nesretne korone.
