Ovih dana na švicarskim Alpama pade dvadesetak centimetara snijega, kažu nije pozitivan. Ništa neobično ako se zna da je Švicarska najneutralnija zemlja na Dunjaluku – isto kao i naše pravosuđe. Moja radoznalost graniči sa ludošću i muči me naučni podatak – koliko jedna munja potroši kiseonika, jer ovih dana momački sijeva i bit će neophodna serija akcija na pošumljavanju, a mladi gorani će da se šarene pod maskama kao i političke stranke, u pedeset i nešto farbi. Ove je godine u Bosni oktobar u novembru, valjda mora tako biti po korona-kalendaru.
Nema te na crvenim ćilimima, inspiracija ti je tanja nego gol-razlika u Juventusa. Prepričavaš crtice koje naša generacija zna napamet, a omladinu „boli uho“ za tvoju nostalgiju. Ja ih opravdavam, topi im se život između pet zidova (peti je monitor), stare brže nego „Tale“, a vode nekakav lični proces za koji je Kafkin jedna obična slikovnica. Kućni ljubimci dobijaju na cijeni, loša sintagma – niko nikoga ne ljubi, klasična pokondirenost. Ja pišem, brusim malograđanske motive sa puno preciznosti i nadahnuća i na kraju dobijem tragikomediju koju urednici odbijaju staviti i u rubriku – vjerovali ili ne. Vjerovao ili ne, ali je bosanska nadogradnja spala na nivo; koje će nevladino udruženje više zabraniti izgradnji mini-centrala na potočićima čije bi vode mogle poteći uzvodno.
Balkanske igre bez granica ne jenjavaju. Postoji samo jedan krug – pakao. Doduše, ima varijacija ne temu u zavisnosti da li duva zapadnjak, istočnjak, a kako se zove vjetar iz Kine ne znam, ali znam da je učinkovit i spraši i opraši sve što mu se nađe na vjetrometini. Amire, šta kaže američka nauka o mogućnosti prelamanja Sjedinjenih Država na istočni i zapadni dio? Da li je to još uvijek aktuelno proročanstvo? Možda sam kao osnovac prije 45 godina dobio i keca zato što nisam potrefio liniju koja pokazuje kuda bi se Obećana Zemlja trebala prepoloviti. Ko će mu ga znati – možda se pomjera od izbora do izbora. I republikanci i demokrate su izgleda bazirani na Babe Vange izborni program.
Ja još uvijek živim istočnije od današnjice. Zadovoljan sam onoliko koliko čeljade iz dva vijeka, devedeset i devet reformi, stotine amandmana na poslovnik o življenju, može imati. Bit ću uvinklo sve dok Sunce izlazi na istoku. Poremeti li se pravilo, neću ti više pisati. Nećeš ni ti, jer ne znaš pisati. Ti si praktičar sa oficirskim štimom, popeglanom logikom kao pantalone za izlazak sa etiketom na kojoj piše: lična tajna – povjerljivo.
Seid Zimić
