Ovo je jedan od prvih snimaka ove slastičarne koja je po riječima Nazeta Fetiševića otvorena 1923. godine.
Snimak je za Čabaravdića mosta koji je povezivao glavnu ulicu u Visokom i Staru kožaru upravo u visini ovog mitskog visočkog objekta.
Vremenom je slastičarna mijenjala izgled; od drvene do metalne ”stolarije”…
Na drugog slici je slastičarna snimljena sredinom sedamdesetih i zvala se ”Korzo” jer je glavna ulica u to vrijeme bila prepuna visočkih šetača (od Gradskog-Betonskog do Tabhanskog mosta).
Na trećoj slici (lijevo) je Ilijas Fetišević, čovjek koji je pokrenuo nezaboravnu slastičarnu i uz njega Emšir koji je svojevremeno došao sa Kosova.
Po rangu najboljih kolača stavio bih na prvo mjesto sočne tulumbe, a onda specifične sarajke (pita od jabuka u agdi).
Nezaboravna je bila boza koja se pila ljeti..
A i sladoled je bio atrakcija (pravio se samo od vanilije i jagode), naročito sredinom šezdesetih, prije pojavljivanja ”konfekcijskog” koji se tada počeo prodavati na ulicama i pojedinim prodavnicama…
Mit o Ilijasovoj slastičarnoj (slastičarnici) nestao je kada se ova morala zatvoriti (a trebala je imati poseban podstrek).
Danas je na njenom mjestu prodavnica električnih aparata za domaćinstvo.
Kakva slučajnost ?!
Arhiva. Zdenko Antović
