Pazarni dan u Čaršiji, ali pazarni dan i na pola puta između Trgovaca(Visočana) i Majstora(Moštrana). Majstori, meštri, moštri…
Zelenu pijacu plus buvljak na početku Čaršijske ulice je omela kiša. Slično se desilo i u Muhašinovićima gdje je stočna pijaca okončala do podne.
Nekad je stočna pijaca imala više posjetilaca jer je bila bliža gradu.
Stariji ljudi pamte VRTO na lokalitetu današnjeg hotela Visoko, nakon čega se ista pomicala prema staroj ciglani i sada je još par kilometara dalje u Muhašinovićima, lokalitet Očazi.
Oni koji vole da u opuštenoj atmosferi sa puno rukovanja, smijeha i uz poneki dobar zalogaj, potroše par jutarnjih sati ponedjeljkom, obavezno idu na stočnu pijacu.
Naravno, nije k’o nekad, kada se stoka dovozila sa svih strana bivše Yuge, posebno iz Rume. Bilo je junadi, teladi, svinja, konja, ovnova…
Visoko je bio grad poznat po suhom mesu, kvalitetnoj stelji, dobroj kaurmi. Danas je to u mnogome drugačije. Mala ponuda stoke, posebno teladi, uz sve to, stroge kontrole o porijeklu imovine, potrebne dokumentacije(pasoš za stoku) i na kraju krajeva umnogome oslabljen stočni fond.
Ali, zato se danas na stočnoj pijaci nudi mnogo toga drugog. Može se nabaviti poljoprivrednih mašina, motornih pila, zahrđalih ključeva, raznih alatki.. grablje, vile, sjekire, macole, pa sve do brezovih metli…
Pored toga ponuda je i sijena u balama, stočne hrane, radnih odijela i razne tehnike koja je “na kilo” kupovana na pijacama Zapada.
Kad se umorite od razgledanja ili pazara, tad vas čeka desetak kafana koje mogu da rada samo u ovakvim uslovima, bez vode, sanitarnog čvora, ali sa harmonikašem u zadimljenom prostoru, uz dobru pjesmu i pečenu janjetinu na stolu.
Svi sretni i zadovoljni… Bilo bi šteta ukinuti ovaj pazarni praznik za ljubitelje ove vrste zabave…
Naročito što se ovdje mogu čuti simpa priče o rentanim kobilama bez pasoša koje posluže kokuzima kad kradu šumu. O tome u priči broj 2 sa stočne pijace iz Očaza.
Bio sam u Visokom, trgov’o na veliko, prodao volove i platio dugove…
