Nadahnut o priči nekog analitičara kojeg lično ne poznajem, riješih da proanaliziramo njegova reagovanja po ovom pitanju gdje isti tvrdi kako vjeronauci nema mjesta u sekularnim državama kao ni evropskim članicama kojima i mi težimo (što je opšte nepozavanje elementarnih stvari jer osim Slovenije i Francuske sve zemlje EU-a imaju vjeronauku u svojim školama) ali da vidimo šta još tvrdi ovaj nadobudni lik;
“To je stvar vjerskih zajednica a nikako države!” (mo'š mislit..a kada omladina napravi belaj palenjem bogomolja koje im se ne sviđaju samo zato što u školi nisu upoznati ni sa osnovnim postavkama monoteističke religijske bliskosti pa onda to postane državni problem, e o tome lik ne govori ništa i ponaša se kao šahista koji uopšte ne razmišlja o jednom potezu unaprijed a tek o tri ili četiri)
-Vjeronauka u školama bi trebala biti informativne prirode da omladina shvati koliko su u suštini bliske monoteističke religije i sigurno bi se više uvažavali pri spoznaji da su u svojim religijskim uvjerenjima udaljeni koliko je jedna crta (Abesinijski kršćanski car to govori islamskom kuriru…)
-Naravno da se u školama ne trebaju učiti pisati ni harfovi ni bilo šta slično, ali je potrebno da taj predmet uči mlade ljude o tome koliko imaju zajedničkog jer o tome ne govore oni u zvaničnim vjerskim ustanovama- /one imaju svoj plan i program striktne vjerske pouke o vjeri kojoj pripadaju učenici/ pa u tom smislu vjeronauka u školama uskače kao dopuna osnovnih religijskih pouka omladini gdje ih samo informiše a ne zadaje nikakve zadatke učenicima u vezi toga.
-U školama, po mom dubokom uvjerenju se treba govoriti o svim religijskim pravcima i njihovim razlikama, mimoilaženjima i uzrocima na osnovu činjenica koje samo mogu prosvijetliti mladog čovjeka u tom pravcu a ne da slijede tradiciju svojih pradjedova da mora mrziti “anamo onog” koji je u nekakvoj drugačijoj vjeri, nego da omladini proširi vidike, da oni sami pokrenu međusobni dijalog a samim tim prekinu međusobnu šutnju o “tabu temi” i otklone nepotrebnu distancu koju su im naložili njihovi preci a ta distanca hinjski čuči u svakom od nas i to potpuno nepotrebno.
-Taj vid vjeronauke nikome ne može štetiti i nikad neću moći shvatiti kome to uopšte može smetati.
-Jedino onim koji misle da će njegov evlad Meho morati na tom času učiti “Oče naš koji jesi na nebesi sveti se ime tvoje..” a Milašinov sin Dragan će morati naučiti fatihu ili ajetul-kursiju napamet pa odatle je valjda taj animozitet prema vjeronauci, drugog objašnjenja ne vidim.
