Negdje u visočkim vrletima, živjela dva čovjeka koja su zarađivala od prodaje drva. Jedini porok bila im je kladionica. Taman su jednog dana oborili dobra stabla, ali su ista pala u potok pa ih je bilo skoro nemoguće izvaditi iz jaruge. Skontali kladioničari da bi konj bio jedino rješenje, ali… odigrali dvicu na Liverpul u Beogradu i sva lova zbog kece otišla iz džepova. Ipak, odu oni do stočne pijace da pokušaju zbavit’ konja. Negdje tamo bliže Asfaltgradnji jedan konj se prodavao bez validnih papira. Vidio vlasnik da dva momka zagledaju konje pa im ponudio baš tog bez “ausvajsa”. Proradila visočka škola i kladioničari navratiše dedu da im da konja na probu do srijede. Dali lične karte, objasnili gdje žive i dedo se složio za probu. Nije ni slutio kakvi testovi snage očekuju konja bez papira. Helem, kladioničari su ga dva dana toliko iskoristili, a treći dan onako umornog vratili dedi sa izgovorom da im je podvalio i da je konj bolestan. Haman nije htio ni da jede i sav je nekakav omrš’o za dva dana.
Dedo k’o dedo, povjerovao i poveo konja kući, a kladioničari lijepo zaradili od prodaje drva i nisu više igrali na Liverpul nego na Juventus.
