Mudri i manje mudri su se utrkivali ko će historiji dati mega-vrijednost dok je jurila po davno ili svježe utabanim vremenskim epohama. Tvrdili su da se ponavlja – niko ne znade ni kada ni gdje!
I ovaj dan će pripasti historiji, a ni 1% ne liči na lanjski. Uveliko bi tekle ozbiljne i manje ozbiljne pripreme za “Visočko ljeto” ili vašar kako to mi volimo reći. Šarenilo od plakata “Programa”, parkinzi izrasli kao vrbe iz vode, na periferiji serijal korida, pregršt-dvije sporta i kulture, kamioni s prikolicama lubenica i ostalih đakonija, trećerazredni orkestar nikako da potrefi d-mol, dječurlija presrećna kao Alisa u zemlji čudesa. Ukratko – od igle do lokomotive. Eto, to je historija koja se ne ponovi. Sve mudrosti i nauke zatajiše. Ovaj put baštinimo sjećanja – dokle li, kako li?
