Ima nešto u zapisima Zaima Muzaferije koje još za života utkao u damar visočke čaršije.
LJETI ŠTRCALJKA ZIMI GRTALJKA
Birvaktile drumovi, ceste, ulice i sokaci bijahu kaldrmisani. Kasnije prostriješe „mak-adam“ – sloj šljunka, zemlje i tucanog kamena nabijen ili povaljan. Takvim cestama za sušnih dana vijala se prašina, a za kišnih zakuhavalo blato. Te prirodne nevolje ublažavali su ondašnji komunalci svojom „tehnikom“. Prašnjavu cestu poljevali su štrcaljkom, konj je vukao na kolima golemu bačvu vode, sa košnim crijevom i na kraju sitkom na užetu sa klipom kojim je u hodu omahivao radnik bosonog. Zimi, kada padne dublji snijeg, onaj isti konj vuče novu „spravu“ – grtaljku – golemo drveno ralo skovano od „fosni“ kao „A“ na leđima, a radnici za njima bore se da sprava zgrće što dublje i pravije. I dućanlije odbacuju namete ispred radnji, ako se ukaže led posipaju ga lugom, a kad odjugovi obijaju ga i čiste, svako ispred svojih vrata.
ZaiM
