Izgovori nisu samo riječi koje izgovaramo da bismo opravdali neuspjeh. Oni su sofisticirane mentalne zamke koje nas drže zarobljenima na mjestu, dok nam daju iluziju da nismo krivi za to. Svaki put kada kažeš:
„Nije pravo vrijeme.“
„Nemam dovoljno znanja.“
„Nisam dovoljno talentovan.“
„Šta ako ne uspijem?“
… ti zapravo plaćaš – ne novcem, već svojim snovima, prilikama i vremenom koje nikada nećeš moći vratiti.
Psihološki mehanizam izgovora je jednostavan: um voli sigurnost. Promjena znači rizik, a rizik znači mogućnost neuspjeha. Da bi izbjegao neprijatnost tog osjećaja, um ti ponudi „logično“ opravdanje. Ali to nije logika – to je strah u maski razuma.
Zašto su izgovori tako skupi? Jer svaki put kad im povjeruješ, odustaješ od akcije. A akcija je jedini most između tebe i tvojih ciljeva. Bez nje, ostaješ gdje jesi, dok vrijeme neumoljivo prolazi.
Vjernik ne traži izgovore; on traži rješenja. Allah, dž.š., kaže:
“Zaista Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima.” (Er-Ra’d, 11)
Ne kaže: „Dok ne čekaju bolje vrijeme.“
Ne kaže: „Dok ne pronađu savršene uslove.“
Kaže: „Dok ne promijene ono što je u njima.“
Poslanik, s.a.v.s., nije čekao da uvjeti budu savršeni. Nije rekao: „Sačekajmo da Mekka postane prijateljsko mjesto pa ćemo širiti vjeru.“ Krenuo je s onim što je imao – vjerom, odlučnošću i nepokolebljivom voljom.
Izgovori su slatki na jeziku, ali gorki u rezultatima.
Odlučnost je možda teška na početku, ali slatka na kraju.
Zato prestani da kupuješ svoje propuste izgovorima. Umjesto toga, investiraš li svoju energiju u trud, upornost i vjeru – dobit ćeš rezultate koji vrijede više od bilo kojeg opravdanja koje si ikada smislio.
Jer s Allahovom pomoći, uspjeh nije pitanje sreće – već odluke.
/Emir Hasanović/
