VLAST PO MJERI ČOVJEKA – ČOVJEK PO MJERI VLASTI
Dva Ahmeda, a isto iskušenje. Dva prijatelja, a još ljući neprijatelji. “Borba je neizbjžna koja će izroditi i mržnju i prezir.” Zašto, je li to kazna – VLAST SAMU SEBE KAŽNJAVA. I najčistija presuda ima prljavštine. Nije lijepo upirati prstom u tuđe nepoštenje, ogledalo je zanimljiv svjedok. Postoji li univerzalni zakon za sva vremena i sva podneblja? Ahmed optužuje i brani samoga sebe. Realno presuditi, bit će teško “…treba prvo ubiti prošlost, izbrisati je da ne boli, nema čistoga sjećanja ni čistoga života. Sudbina je i gluha i slijepa.”
Svako lice ima naličje, zna to Ahmed dobro. Kako pronaći original, a ne umiješati emocije? Zašto suditi kad je sve davno presuđeno u Knjizi Jasnoj. Koliko podlosti u čovjeku po mjeri vlasti, koliko ljepote u vlasti po mjeri čovjeka…
Nastavit će se …
Inspiracija: “Derviš i smrt”
