Jesi li nekad ležao na travi, a njena ti mekoća ličila na nečije ruke? Jesi li držao na dlanu plodove masline, a oni ti ličili na neke divne drage oči? Jesi li u šapatu vjetra čuo najdraži glas? Jesi li gledao u daljinu i u njoj vidio jasnije nego ono tik pored sebe, i pjevao pjesmu zvijezdama, nadajući se da te još neko čuje? Jesu li ti govorili da si pao na samo dno, a ti se osjećao kao u nebeskim visinama? Ja jesam… I bilo bi mi žao da nisam…
Nura Bazdulj-Hubijar – “Duga je to priča”
/priredila – Sedina Z./
